Kerušica Molly mesecima je tumarala po šumi. Hranila se onim što bi pronašla u smeću ljudi koji žive u obližnjim kućama. Kada su je pronašli, bila je jako preplašena. Bojala se svakog šuma, ljudi i drugih životinja. Odveli su je u obližnje udruženje koje zbrinjava životinje koje su prepuštene same sebi. Tamo su je pregledali i ustanovili da je užasno pothranjena, a krzno joj je bilo toliko upetljano da su je morali uspavati kako bi ga odstranili.
[addToAppearHere]
Osim toga, u želucu su pronašli mnoštvo nejestivih stvari poput kamenja, folije te komadića krpe i pravo je čudo što nije morala na operaciju. Sve je to uspela izbaciti iz organizma sama, ali pomoć joj je ipak trebala. Volonteri su je morali pripremiti za novi dom te joj pomoći da ojača – psihički i fizički. Užasno se bojala svega, a bila je toliko slaba da je jedva stajala na nogama.
Fizički je brzo ojačala, ali i dalje se bojala gotovo svega. Nova porodica koja ju je udomila morala je biti vrlo pažljiva i brižna. Kerušica Molly bojala se i njihova druga dva psa, svakog zvuka koji joj je bio stran, pa čak i dece. Ali, cela je porodica naporno radila na tome da se Molly opusti i kroz nekoliko je meseci Molly postala običan kućni ljubimac.
